početna > župa


O župi

Hrašće je dio župe Sv. Jurja i Imena Marijina sa središtem u Odri.

Povijest župe

Usmena predaja pripovijeda, da nekadašnj odranska župna crkva sv. Jurja nije bila na sadanjem mjestu, već od sadanje prema jugozapadu, između sela Odre i Male Mlake, gdje je danas općinski pašnjak. Tu je predaju zabilježio u župnoj knjizi spomenici župnik Frabjo Tuškan (1799. – 1826.). Mjesto, na kojem bi imala biti stara župna crkva, zvalo se onda Jurjeva sela, a poznavali su se i tragovi crkvenog temelja. Kad se kasnije presušio savski rukav, te Sava nije više tekla mimo Odru, premjestili su crkvu sv. Jurju iz Jurjevih sela u Odru. Iz stare crkve donešeno bi po predaji i malo zvono, koje je još u Tuškanovo vrijeme visjelo u crkvenom zvoniku.
Da je Sava nekada doista tekla mimo selo Odra (ne doduše velika Sava, već jedan njezin rukav), svjedoči i danas jarak na sjevernoj strani sela. Taj jarak počinje se već kod Zaprudja i ide nuz Odru dalje prema istoku. Taj su jarak zvali Odra i Odera. Još u XVIII. stoljeću nije bio taj jarak presušen.
Žitelji na drugoj strani rukava zovu se još i danas Mlinarići, dok su se žitelji na protivnom brijegu (4 broja: Matijevac, Solić, Mahin i Hojan) zvali još u Tuškanovo vrijeme Bregani.
Uza sadanju župnu crkvu vodila je glavna cesta od Lukavca u Zagreb. Prvi put spominje se odranska župna crkva već godine 1331. Dne 20. lipnja 1331. naime izvješćuje zagrebački kaptol ugarskog kralja Karla, da je omedjašio posjed Čehe, pa se tu spominje i zemlja crkve sv. Jurja „de Odra“. U popisu Ivana arhidjakona goričkoga, od godine 1334. dolaze već gotovo sve župne ckrve u Turopolju, koje su i danas, a medju njima navodi se na prvom mjestu crkva „de Odra sancti Georgii“. Iz istine od 20. svibnja 1427. saznajemo, da je bila ta crkva zidana i da je imala zidani zvonik i groblje.
Toj crkvi poklonila je dne 26.ožujka 1455. plemenita općina turopoljska svoj posjed, zvan Kupečine, nedaleko Savišća i to za ispokoj duša svojih i svih svojih nasljednika, roditelja i predšastnika. U župnoj crkvi sv. Juraja polagali su često prisegu oni, kojim ju je sud u raznim parnicama dosudio.
Gotovo sve crkve turopoljske, a tako i odranska, nastradale su za provale Hasan-paše. On je u ljetu godine 1592 prošao preko Kupe, pa se utaborio u Lomnici. Njegove čete opustošile su sav kraj između Kupe i Save i odvele sobom u ropstvo više hiljada ljudi obojeg spola. Da je župn crkva odranska tom prilikom obeščašćena, spominje i katedralni arcidjakon Benko Vinković u zapisniku vizite kanoničke, što ju je obavljao u prvostolnom arcidjakonatu godine 1622. Iz te vizite, koja je obavljena u Odri u petak poslije biijele nedjelje, crpamo prve podatke, kakova je bila nekad odranska župna crkva. Župljani su ju poslije turskog opustošenja popravili; imala je dobar krov, ali je bila dosta nečista.
Godine 1630. crkva se temeljito popravljala i nadograđivala, jer se u zapisniku vizite kanoničke te godine kaže, da se crkva brzo gradi i da je već u dobrom redu.
Te se godine spominje već i sakristija, koju su valjda godine 1630 prigradili i predvorje (porticus seu capella) pred glavnim vratima. Bio je nov i crkveni kor i propovijedaonica od kamena. Oko crkve bilo je ogradjeno groblje, a u njem je bila mala tvrdjica (cum turricula seu propugnaculo), sagradjena valjda radi turskih provala. Župni kolator ili patron bio je vlastelin iz Male Mlake Berislavić, koji je poklonio crkvi veliki oltarnik. Godine 1642. saznajemo, da crkveni pod nije bio ravan, Groblje je bilo dobro ogradjeno, a u zidanom zvoniku bilo je samo jedno zvono. Crkva bila je prilično opskrbljena crkvenim odijelom i sv. posudjem.
Godine 1649. maleno svetište bilo je nadsvodjeno, a strop u ladji bio je stolarska radnja, pa je bio slikan, kao i crkveni kor.
Na velikom žrtveniku bila je medju stupovima slika Navještenja bl. Djevice Marije, a od pokrajnih žrtvenika bio je na desnoj strani žrtvenik sv. Trojstva, a na lijevoj žrtvenik Velike Gospe. Te su godine nabavili drugo zvono.

Godine 1699. dobila je crkva još žrtvenik Velike Gospe Uzašašća bl. Dj. Marije). U sredini bila je slika, a na žrtveniku bili su još kipovi sv. Helene i sv. Katarine, sv. Ursule i sv. Jurja, sv. Stjepana, prvoga mučenika i sv. Stjepana kralja. Naveo sam sve te svece, da se vidi, kojima su se svecima Odranci najradije preporučivali i utjecali se u raznim duševnim i tjelesnim poteškoćama.
Godine 1701. bio je zvonik župne crkve u sredini puknut.
Dosadašnja župna crkva, kako možemo po svemu suditi, bila je za župu odransku premalena, pa se je oko sredine osamnaestoga vijeka počelo ozbiljno misliti oko toga, da se sagradi nova, tako da su s gradnjom počeli oko godine 1749. , a crkva je bila dogotovljena tekar oko godine 1780.
Godine 1749. spominju se u crkvi i nove orgulje.
Zvonik župne crkve počeli su graditi 1759., tada je bio sazidan već u visinu od dva hvata. Zvonik je dosta visok i čvrsto sagradjen, a vrlo jednostavno i zgodno je napravljeno stojalo, na kojem vise zvona. Crkva je već prije toga imala dva zvona, ono najstarije, za koje su pripovijedali, da je još iz crkve u Jurjevim selima i drugo, lijevano godine 1747. u Ljubljani.
Početkom godine 1800. došao je za župnika u Odru Franjo Tuškan, koji je mnogo zaslužan ne samo za župu, već i za župnu crkvu.  1801. dao je milodarima pobijeliti župnu crkvu, a svetište slikati. Veliki žrtvenik postavio je novu sliku sv. Jurja, visoku 9 stopa i sliku sv. Ivana Nep. na uspomenu nekadašnje kapele. Veliki oltar uresio je takodjer novim svetohraništem, nad kojim je bio kip bl. Djevice Marije na prijestolju.
Godine 1809. dobila je crkva nove orgulje, koje je napravio glasoviti majstor Mlečanin Kajetan Moschatelli. Za te orgulje darovali su prilične svote okolišni vlastelini, župljani pa i sam župnik. Godine 1824. napravio je gradjanin novoveški, slikar Gigl, novu krstionicu, a godine 1826. je sakristija na novo pokrita.
I Tuškanov nasljednik Alojsije Budić mnogo je zaslužan za župnu crkvu. Godine 1828. popravio je temeljito krov župne crkve, a godine 1831. dao je pobijeliti crkvu i zvonik.
Godine 1839 uklonio je župnik Budić iz crkve stare klupe i mjesto njih postavio četranest novih, na svakoj strani po sedam. Godine 1843. napravljena je nova ograda (cinktura) oko župne crkve. Da bude posao jeftniji, napravili su sami ciglanu, u kojoj su Talijani priredili 100.000 obične opeke i 9000 komada crijepa za krov. Time su podigli lijepu ogradu, koja je bila sva zidana, jedino od ulične strane bila je drvena (štaketlini). Opeku, koja je preostala (20.000 komada) i 24 hvata drva za ogrijev, prodali su župljanio u Zagrebu, te dobivenim novcem popodili crkvu i sakristiju. Jurij pl. Barabaš je dao godine 1867. slikati svetište i izveo neke manje popravke, kao na primjer na orguljama. Kad je došao godine 1897. župnik Antun Švarić u Odru, odmah je stao smišljati, kako bi župnu crkvu, koja je poslije pedeset godina trebala opet popravaka, temeljito obnovio.

(izvor: http://lch.hr/Hrasce.html)