Povijest Hrašća Turopoljskog


Blizu sela Odre, na istočnoj strani, regbi nastavak Odre, raskrililo se veliko selo Hrašće sa svojim drvenim ali lijepim kućama. Uglavnom poredane su kuće uz cestu. Po šematizmu zagrebačke biskupije god. 1909. broji Hrašće 636 katolika i 3 Židova. U starim pismima razno je posano ime Hrašća: Hrascga, Hrasthya, Hrastya, Hrasche.
Otkuda selu Hrašću ime, mislim lako je pogoditi: ono nosi ime po hrašću, što je tamo raslo. Otuda možemo zaključiti, da je to selo nekoč stajalo u hrastovoj šumi. Prvi put se ime tog sela spominje godine 1265. i to kao zemlja „Harastya. I kaptol zagrebački držao je na početku XIV. vijeka neke posjede u Hrašću, koje je darovao bio svećeniku Dionizu, svom notaru. Ovaj je god. 1327, taj svoj posjed u Hrašću zamijenio sa gospojom Srebrenom, udovom Matije sina Radoša Turopoljca i sinom njezinim Gurenom te bratom Matejom za njihov posjed Petrovac pod Medvedgradom. Godine pako 1331. prodao je isti svećenik Dionizij za šest maraka dio svog posjeda u Hrašću. Petku sinu Vidomira sina Čadonje i Stjepanu sinu Marka sina Radostečeva. Ta zemlja sterala se dužinom između Odre i Gliboke (Mlake), a širinom između zemalja želinskih i zemalja spomenutog Petka i njegova roda.
Jedan dio hrašćanskih zemalja spadao je i pod stari grad Želin, koji je tada bio u kraljevskom posjedu. Godine 1387. darovao je kralj Sigismund posjede želinske u Hrašću i Petrovini općini zagrebačkoj. Od toga evo vremena držala je općina zagrebačka posjede u Hrašću i Petrovini, i tako došla u susjetstvo sa općinom turopoljskom.
Pošto po svoj prilici rečeni svećenik Dionizij nije bio Turopoljac, to se čini, da su Turopoljci u posjed Hrašća došli tekar god. 1327. i kasnije 1331. Od tog vremena pak sve do polovine XV. vijeka nemamo gotovo nikakovih osobitih vijesti o turopoljskom Hrašću. Spominje se doista nuzgredice ime toga sela, ali bez osobitih događaja. Godine 1459. spominje popis crkvene desetine nekoliko imena hrašćanskih žitelja, za koje ali ne možemo reći, da li su spadali pod Turopolje ili pod Zagreb. Pouzdanije vijesti imamo iz godine 1461. Te se godine spominju plemeniti Turopoljci u Hrašću: Jakov sin Tome sina Kunićeva, Toma sin Kuše kćeri Jurja sine Petkova, Petar sin Margarete kćeri rečenog Jurja Petkova, Ivan i Pavao sinovi Ursule kćeri spomenute Margarete i Juraj sin Nikole Lubnića, koji su neke zemlje prodali Marku sinu Vrbana sina Koskova. Taj se Marko već tada zove po svom djedu „Kosku“ Kosković. Ova porodica, koja potječe od roda Koskuta (1226.), kasnije je vrlo mnogobrojna u Hrašću. Godine 1464. kupili su Antun i Pavao sinovi rečenog Marka Koska zemlju Dubravu od Tome sina Valentina iz Lužja. Godine 1466. spominju se ove turopoljske porodice u Hrašću: Škrilec i Kosković. Škrilci su, kako se čini, doskora izumrli sa Pavlom Škrilcem.
Tečajem XVI. vijeka nalazimo u Hrašću samo jednu plemičku turopoljsku porodicu, i to je Kosković, koja je bila prilično zastupana. Godine 1600. nalazimo u Hrašću osim Koskovića još i porodice Pevec, Vitković, Kokotović i Sedmak, a godine 1602. i porodicu Macedurić-
U Hrašću imala je tada imanja i plemićka porodica Cvetašin-Hranilović, koja nije spadala među turopoljske porodice. Juraj Cvetašin-Hranilović i njegova žena Jelena učinili su Turopoljcima velike usluge. S toga je općina turopoljska na svom velikom spravišću u Velikoj Gorici 16. marta godine 1605. dozvolila, da Cvjetašin može svoje krmke žiriti u turopoljskim šumama, te sjeći drvo za gradnju kuće i krova. Ali za to je i on bio obvezan podavati sve daće u općini poput ostalih Turopoljaca. Tim je u neke ruke primljen Cvetašin u turopoljsko bratstvo. Tako je i imanje Cvjetašinovo došlo u oblast turopoljsku, i već godine 1612. podaje raspisan po općini porez.
Godine 1625. već nema u Hrašću porodica Sedmak i Kokotović dočim se pojavljuju tamo Franetići, a godine 1632. Cari. Godine 1667. bilo je u Hrašću 16 plemićkih turopoljskih kuća.
U bavarski rat godine 1747. pošlo je iz Hrašća 5, a u sedmogodišnji godine 1758. 3 momka.
Popis kuća turopoljskih od godihne 1773. iskazuje u Hrašću 25 kuća, među kojima su bile i kuće kmetova Petra Škrlca.
Najopsežniji popis plemića u Hrašću pod konac XVIII. vijeka jest onaj od godine 1782. Taj popis spominje ova plemićka imena: Sabolić, Halovanjec, Busak, Grgurić. Krajačić, Medven, Kolarić, Kos, Arbanas, Škvorc, Višković, Devunić, Noršić, Križanić, Pevec, Franetić i Šurmanović. Iste plemiće i još plemenitu porodicu Cvetković navodi popis Turopolja od godine 1796.
U ustanak protiv Franceza godine 1809. stavilo je Hrašće 4 momka.

(izvor: http://lch.hr/Hrasce.html)

početna